Prije sam vjerovala u onu Oliverovu ˝vjeruj u ljubav jer ljubav je sve..˝Ali nazalost vise ne vjerujem..Jednostavno vise ne vjerujem..Znam..To sam rekla vec bezbroj puta..Ali ovaj puta to stvarno i mislim...Svaki puta kada povjerujem u to..Pojavi se neki kreten koji me opet uvjeri da to nije istina..Ovaj puta nece ici..Ovaj puta necu biti tako naivna..Necu dopustiti da me opet povrijede..Samo..Ne razumijem..Zasto lazu?Zar je tako tesko biti iskren?Ne pocimati razgovor na onaj nacin..Neznam zasto mi to radis..Sada vidim da je istina ono sto sam milslila o tebi kad smo se upoznali..Svi su mi to govorili..Ali naravno TI si me natjerao da povjerujem da to nije istina..TI koji si sada i sam dokazao da je sve to bilo istina..Da si lagao..Ne boli me toliko sto je to istina..Najvise me boli laz..Mrzim kada mi netko laze..A pogotovo ako je rijec o takvim stvarima...A da sve bude jos gorje..Znao si sto mi se dogodilo prije toga...I znao si da me to slomilo...I mogao si se bar potruditi da mi to i ti ne napravis..Istina..Bio si blazi nego on..Ali on mi barem nikada nije lagao..Bio je iskren..To tek sada vidim..Zahvaljujuci tebi..Koji si me uvjerio da je on lagao,a ne ti..Sada sam izgubila i njega i tebe..Nemam vise nikoga..Opet sam ostala sama..Sama sam,a nije moralo biti tako..Da mi nisi lagao sve bi bilo drugacije..On i ja bi jos uvijek bar pricali..A ti i ja bi mozda bili i nesto vise od prijatelja...A sada i ako se pokajes..I shvatis sto si zapravo ucinio bit ce ti kasno..Jer iako ne vjerujem u tu ˝vjeruj u ljubav˝jos uvijek vjerujem u onu ˝nikada ne vjeruj onom tko te jednom prevario,jer ako te prevario jednom i drugi puta ce˝..u to sam se uvjerila i sama..I nazalost tebi vise nemogu vjerovati..Htjela bih..Ali necu..Ovaj puta si necu to dopustiti...Svi mi govore..Doci ce netko drugi..Netko tko ce te zbilja voljeti..Ali ja vise ne vjerujem..Izgubila sam svaku nadu za to..Sada se prepustam samo prijateljima...Jedino mi oni jos uvijek daju nadu za zivot...Da njih nema..Vjerojatno nebi bilo ni mene..Da ih nema nebi imala ni jedan jedini razlog da sam potrebna ovome svijetu..Ocako..kada imam njih..Sve mi je lakse..Ohrabljuju me..Daju mi snagu da disem..Znam da nisam jedina osoba na ovome svijetu..Shvacam to..Ali molim da netko shvati da je i meni potrebno malo paznje..Razumijevanja..Jesam..Uvijek sam nasmijana..Kada nisam nasmijana rijetkost je..Ali nitko ne shvaca da je to samo maska..Maska koja me suzdrzava od suza...Svi me vide kao osobu koja se stalno sali..No nitko me ne vidi kada sam sama..Nitko nezna kakva sam kada nema nikoga oko mene..Samo zidovi znaju koliko sam suza isplakala..A sve zbog Ljubavi...Jer JA U LJUBAV VJERE NEMAM

zasto stalno mislim na tebe??jednostavno mi se ne mices iz glave..odlazi!!dosadan si!!ne zelim vise misliti o tebi..a opet..i ja sam budala..zasto mislim na tebe..ne shvacam..zasto je zivot pun pitanja??neznam..ali znam da ne zelim misliti na tebe..ali zelja mi se ne ostvaruje..i sama vidim da me vise ne primjecujes..ljutis se na mene..zasto???neznam..jesam li sto krivo rekla??mozda se ljutis sto sam ti rekla da te ne volim na nacin koji si ti mislio da te volim..zasto me ne shvacas???nemogu zavoljeti nekoga koga skoro ni ne poznajem..nemogu!!nisam takva..a znas da te volim..volim te na neki svoj poseban nacin..zasto??zasto me ne shvacas??sve sam ti lijepo objasnila..mozda..kada bi se bolje upoznali..mozda..mozda bi te zavoljela onako jako kako bi ti zelio da te volim..a ti zelis da te volim kao njega...ljutis me!!govorio si mi da me volis..a sada..pogledaj se!!izbjegavas me..ma..nema veze..shvatit ces ti..shvatit ces sto gubis...samo..bojim se..bojim se da jos uvijek volis nju..da sam ti ja bila samo utjeha..da ju zaboravis...i onda se ti ljutis na mene??ne shvacam..nemam li ja veci razlog za ljutnju??imam!..imam puno razloga za ljutnju..ali se ne zelim ljutiti...ja samo cekam..cekam da shvatis..samo..neznam koliko cu moci cekati..jer..sto duze cekam..to vise postajem ono sto ne zelim..sve vise te volim na onaj tvoj nacin...sto se to dogada samnom??sto mi to cinis??...neznam...no dobro..ja cu cekati..cekati..i cekati..i nadam se da cu jednom docekati da shvatis da me trebas..ili mozda jos bolje..da ja shvatim da te ne trebam...ali ne!nemogu shvatiti da te ne trebam..zasto?pa zato sto te trebam!pokusat cu..pokusat cu shvatiti...a puno toga moram shvatiti...i jos jednom se pitam zasto je zivot pun pitanja??

Poslje nekog vremena vidis razliku izmedu dati ruku i zarobiti dusu...netko shvati da ljubav ne znaci spavati s nekim i da druzenje ne znaci sigurnost, i netko pocinje shvacati...da poljupci nisu odgovor i poklon nije obaveza i pocinjes prihvacati greske uzdignute glave i sirom otvorenih ociju...i naucis planirati danas..jer sutra je nesigurno...a buducnost se moze raspasti na pola puta..i poslje nekog vremena shvatis..da ako pretjeras..sunce pece do bola..tako netko zasadi cvijet u vrtu i ukrasi dusu..umjesto da ceka da mu cvijet bude poklonjen...i shvatis sta zaista mozes podnijeti...koliko si zaista jaka..koliko vrijedis..i tako ucis,ucis i svakim danom ucis...s vremenom shvacas tko je u stanju da te voli..sa svojim manama,bez zelje da te mijenja..i tko ti moze pruziti svu srecu koju zelis...vremenom naucis da te rijec izgovorena na rastanku moze povrijediti za cijeli zivot..vremenom naucis da se svatko moze ispricati..ali oprostiti mogu samo velike duse...shvatis da onaj koji ne postuje i ponizava druge,prije ili kasnije, i sam bude povrijeden jos vise...vremenom naucis graditi svoj put danas,jer..tko zna sto ce biti sutra...vremenom naucis da nema ni buducnosti ni proslosti,postoji samo sadasnjost koja se dogada bas u ovom trenutku...s vremenom ces vidjeti da,bez obzira sto si sretna sa osobom koja je pored tebe..ocajnicki zelis one koji su do juce bili s tobom..a otisli su...vremenom ces nauciti oprastati..moliti za oprostaj..reci da volis,reci da zelis,reci da ti je potrebno i reci da zelis biti prijatelj..jer pred kraj zivota je za to kasno..i nema vise smisla..

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.